Već u mladim godinama počeo je pisati pjesme, a od šezdesetih godina 20. stoljeća i prozu.
„On je književnik, samouk, koji se najdosljednije naslanja na Miloradićevo pjesništvo, već i po tome što je odrastao u Frakanavi i što je od ranog djetinstva bio Miloradićev duh prisutan na svakome mjestu“. 1
Objelodanjivao je svoje pjesme i prozna djela u svim važnim publikacijama gradišćanskih Hrvata. Ostavio je razne rukopisne zbirke od oko 2000 pjesama, koje je poklonio raznim knjižnicama, društvima i institucijama.
Izašle su mu zbirke: Cvijeće iz Gradišća (1954.), Štorice i pjesme (1989.), Hrvatske povidajke (1992.), Svitli kolobar (1995.), Sunce domovine (1996.). Za tisak je priredio Gradišćanski hrvatski gaj (1967.) prigodne pjesme vezane uz blagdane, čestitke, posvetnice i slično. Izbor Leopoldovih pjesama je snimljen na duplom CD-u Pjesma je moj razgor (2009.).
Zastupan je u raznim antologijima i školskim knjigama. Za književno stvaranje je 1982. primio kulturnu nagradu Zaklade Gradišća - Theodor Kery i 1992. nagradu Zaklade Lovre Karalla. Za posebne zasluge u vezi s hrvatskom u Beču je 2008. primio prvu kulturnu nagradu Hrvatskog centra u Beču Metron.
1 Nikola Benčić: Književnost gradišćanskih Hrvata, str. 134; 2. izdanje, Trajštof, 2010. iz reda Prinosi za povijest književnosti u Hrvata, Knjiga VIII.
dhk.hr
Nema fotografija
Kako bi svojim korisnicima pružili što bolje korisničko iskustvo ova stranica koristi kolačiće (engl. cookies). Više o kolačićima saznajte ovdje
Nema upisa